Fra Ivan Tonković - „Putne crte o Imotskoj krajini“

     Fra Ivan Tonković u knjizi „Putne crte o Imotskoj krajini“, donosi „bilješke“ koje opisuju značaj Aržana kao granični prijelaz za vrijeme mletačke uprave 1783. god. kad u Bosni vlada kuga. Na Aržanu i Posušju funkcionira lazaret koji kontrolira ulazak ljudi, stoke i roba da se ne prenese ta opaka bolest.

     Donosimo dio bilješki pisanih u originalnom pismu tog vremena kao citat:

     ’’Evo iste godine 1783. upalise sva Bosna i Posavina od nemile bolesti Kuxane nata način da neosta Grad, Varosc, ni Sello u svoj Bosni sctose nije bilo otrovalo, i zato ovi nasc Vilaet koije bio otiscao u Bosnu mnoghi pomrisce od kuhge a jedni vratiscese natragh, i činisce Kontumaciu na Arxanomu na Posusju i na Gorici, i toh nastotine, nastotine, i svima Princim za onoi 42 dneva seto stasce u Kontu-, maezj dade po pet gazeta, illi Libriezu Bascota nadan ter naistoj Kontumaczj mnoghi pomrisce od kuhge, kojesam ja ispovida, tojest Fra Šimun Gudeljl i drughi Redovnici ovo- ga Manastira.’’
     "I sasvim da mnoghi pomrisce od kughe u dva Lazareta tojest na Arxanomu, i na Posusju unascu Krajnu neulize ista bolest, neggo samo u Kuchiu Boxe Jovichia blizu velikoga Quartira na Posusju, u kojoj kuchi umri Sedmero čegliadi a ostade Sam Boxe i jedanmu Sin, i ovi se otrovašce (kako rekosce) od nikoga Garghe Skake iz Poglicza, koi umri od kughe, i gnegova Famiglia u istomu Kampu, i jasamga ispovidio na 7 Settembra l783"
Teritorie SLgnsko mallo bih Selah kojese nije bilo otro­valo, i isti Varoš i Kuchia Kolonela Surichia i u onnoj Krajni umri odkughe čegliadi igliadu četiri stotine osamde­set i osam reko-1488, a darxim dabi unascoj bilo i gore, alli obrani Bogh Svamog i veliko nastojanje Petra Gargura Carrare Kolunela i Sopraintendento od ove Krajne i Svrhu Linee i nije moguchie izkazati trudbe koje učini ovih vuridni i Posteni Officia dan i noch odechi po Confinu od Arxanoga do Burognie, tojest od confina Signskoga do Vargorskoga. Posli utarnutja kughe poznage Princip Officiale i drughe koisu trudili u vurime iste kughe komu medagliu od Zlata od sest Cekinah, a nikim od dvanajest Cekinah, a rečenomu Carrari tri medaglie svaka od dvanejset Cekinah. Ovih posli neggo upravglia ovom Krajhoim devet godinah dilise za Ittaliu na 5 Settembra 1786. Svelikim poštenjem bih oprachen.’’
     Što je ljepšega ljetina donosila i u polju i na domu, pro- biralo se i štedilo za dan Velike Gospe. Velika Gospa u Imotskoj stoji napram Božiću.

Posljednje vijesti