Vremenska prognoza za Aržano

Temperatura: °C
Vjetar: m/s
Tlak: hPa
Vlaga: %%>

Donosimo dio iz knjige o poginulim i netalim Imoćanima u Domovinskom ratu:

aržanski branitelji stradali na ratnom zadatku

JOSIP JOVIĆ ("Joško"), hrvatski branitelj - bojnik HV

...Dragoj i ožalošćenoj obitelji poginulog hrvatskog junaka Josipa Jovića!
Kako izraziti sućut kad bol nadilazi sve što možemo oćutjeti? I kako reći da s vama tugujemo, kad se Domovina ponosno guši u suzama za junakom?! Vaš je sin postao prvomučenikom ozdravljene hrvatske slobode, te mu je ime već upisano medu one koje narod ne zaboravlja. Ne može se reći da je kratko živio, kad mu je cio život pretočen u život neumrle Hrvatske. Dok su nam oči, zajedno s vama, pune suza koje ne pokušavamo sakriti - jer te suze za junakom zalijevaju snagu hrvatske mla­dosti, da sva bude junački spremna za žrtvu - poručujemo vam, u duhu Uskrsa, koji je po Vašem Josipu za sve nas postao i Veliki Petak: "Ne plačite, jer Vaš sin živi!" Živi ne samo u Bogu, koji - kako kršćani’vjeruju - žrtvu svakoga pravednika pridružuje uskrsloj smrti Kristovoj, nego također u svima nama kojima Vaš Josip od sada svijetli da ga slijedimo, živi u hrvatskoj slobodi, na kojoj je sada i jamstvo njegove krvi. Budite zajedno s cijelom Hrvatskom u svojoj boli beskrajno ponosni.
dr. Franjo Tuđman, Predsjednik Republike Hrvatske

Josip je Jović rođen 21. studenoga 1969. u Aržanu, od oca Filipa i majke Marije, rođene Miljak. Josip je imao tri sestre (Franka, 1965., Anita, 1967. i Mirna, 1971.) i jednog brata (Tomislav, 1974.). Školovanje je završio u Aržanu. Nije bio oženjen.
Već 5. kolovoza 1990. javlja se dragovoljno među prve hrvatske redarstvenike i postaje djelatnik aktivnog sastava MUP-a RH.
Život junački gubi u oružanom sukobu sa srpskim zlikovcima, 31. ožujka 1991., u Plitvicama, u 22. godini svoga života.
Pokopan je, uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu, 13. travnja 1991. godine, a svetu misu i pogrebne obrede predvodio je, uz nazočnost brojnih svećenika, preuzvišeni gospodin msgr. dr. Frane Franić, splitsko-makarski nadbiskup u miru.
... Hrvati, plačemo za našim izgubljenim sinom, za djetetom stvarne dobrote, za onim koji je svake nedjelje bio u crkvi, za onim koji je nepogrješivo uvijek dolazio na vjeronauk. Prije dva dana, kada se ovaj teški događaj zbio, ja sam otišao njegovoj majci izraziti sućut, s njom podijeliti bol i suze. Ono što sam čuo od nje, to mi svi moramo u hrvatskom narodu naučiti. Rekla mi je: "Don Ivane, hvala Bogu, nikoga ne okrivljujem, jedino molim Boga da mi dade snage da ovaj križ, ovako teško breme koje je došlo na moja pleća, na moju dušu, mogu strpljivo podnijeti." Velike riječi hrvatske majke, koja ne proklinje, ne kune, ne osuđuje, nego nalazi riječi opraštanja... ...Otkako su Osmanlije 1464- osvojili Aržano, pa do takozvanog oslobođenja ovih krajeva od turske vlasti 1715. godine, kada je Aržano razdijeljeno između dva tuđinca: Mletaka i Turske, na ovim se prostorima lije i prolijeva hrvatska i katolička krv, evo, sve do današnjih dana. Ovdje su mnogi naši djedovi i pradjedovi ukapani bez glava, jer su njihovim glavama Turci zidali svoje kule. Ovdje je u prošlom svjetskom ratu, a i poslije njega, više od stotinu mještana izgubilo živote na kućnom pragu ili u dubinama jama posijanih ovim našim kršem. Krist je uskrsnuo i dao vjeru i nadu u naše uskrsnuće. I baš u to Uskrsno jutro, dok smo mi slavili pobjedu života nad smrću, pobjedu ljubavi nad mržnjom, pobjedu opraštanja nad nasiljem, naš je Josip u cik zore umirao na rukama svojih prijatelja i preko uskrsloga Krista predao svoju plemenitu dušu u krilo Oca nebeskoga...
don Ivan Bilić, župnik
Vitez je Josip posmrtno promaknut u čin bojnika HV, te je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskog rata, Spomen- značkom 1. gardijske brigade ("Tigrovi") i Spomen-značkom Prvog poginulog redarstvenika MUP-a u Domovinskom ratu. Na mjestu pogibije, Josipu je postavljeno spomen - obilježje.
PETAR ŽAJA ("PERKAN"), hrvatski branitelj - satnik HV
Petar Žaja iz Aržana rođen je 3. studenoga 1962. u Sinju, od oca Andrije i majke Marije, rođene Ćuto. Otac mu je bio stolar (dugo je radio u Njemačkoj), a majka domaćica. Petar je imao jednu sestru (Hermina, 1964.) i dva brata (Stjepan, 1967. i Trpimir, 1973.). Srednju je školu Petar završio u Splitu, a po zanimanju je bio trgovac (prodavač). Živio je u Zaprešiću. Nije bio oženjen. U obrambenom, Domovinskom ratu sudjeluje od početka; od rujna 1991. član je Prve brigade ZNG ("Tigrovi"), s kojom prolazi brojna ratišta. Život je poklonio Domovini, u bojovnim djelatnostima, na Južnom bojištu, 10. svibnja 1992., u svojoj 30. godini života.
Pokopan je, uz vojne počasti, 13. svibnja 1992., na mjesnom groblju u Aržanu, a svetu misu i
pogrebne obrede predvodio je, uz brojne svećenike, župnik don Ivan Bilić. Od viteza Petra, oprostio se, uz župnika, predstavnik općine. Vitez je Petar posmrtno promaknut u čin satnika HV, te je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom te Spomenicom Domovinskog rata.
Na mjestu pogibije postavljena mu je spomen-ploča.
U Trstenom, kod Dubrovnika, njemu i još trideset i dvojici Imoćana - hrvatskih vitezova, podignuto je spomen-obilježje.


STJEPAN KNEZOVIĆ, hrvatski branitelj - časnički namjesnik HV

Stjepan je Knezović rođen 19. listopada 1964- u Batrini (Nova Kapela), od oca Marka (iz Aržana) i majke Marije, rođene Ledić. Otac mu je bio radnik (u Njemačkoj), a majka domaćica. Stjepan je imao petero braće i sestara (svi rođeni u Aržanu): Ante (1948.), Iva (1951.), Milica (1954.), Katica (1959.) i Mate (1962.). Obitelj se preselila i živjela u Batrini. Srednju je školu Stjepan završio u Novoj Gradiški, a po zanimanju je bio mehaničar (za poljoprivredne strojeve). Radio je u Brodskom Stupniku. Nije bio oženjen. Od početka srpsko-crnogorske agresije i četničke pobune u Hrvatskoj, Stjepan se dragovoljno uključuje u obranu Domovine; bio je pripadnikom pričuvnog sastava MUP-a, a potom, od srpnja 1991., 108. (brodske) brigade ZNG.
Život daruje Domovini, u bojovnim djelatnostima braneći je kod Okučana (u Međarima), 5. listopada 1991., s nenavršenih 27 godina života.
Pokopan je, uz vojne počasti, na groblju u Novoj Kapeli, a svetu misu i pogrebne obrede predvodio je mjesni župnik, vlč. Nikola Jušić.

TOMISLAV LJUBIČIĆ, hrvatski branitelj - stožerni narednik HV
  
.. .Život se mjeri prema djelima, a ne prema danima...
                                                                 (Horacije)
Tomislav je Ljubičić rođen 3. svibnja 1974. u Bergisch- Gladbachu (Njemačka), od oca Nedjeljka (iz Aržana) i majke Gordane, rođene Skvarić. Otac je bio radnik, a majka domaćica. Tomislav je imao tri brata: Ivicu (1980.), Antu (1984.) i Branislava (1986.).
Osnovnu je školu Tomislav završio u Osijeku. Nije bio oženjen. Od početka srpsko - crnogorske i jugokomunističke agresije na Hrvatsku, uključuje se u obranu Domovine. Pripadnikom je 160. brigade HV. Život gubi 15. lipnja 1992. ispunjavajući bojovnu zadaću u obrani suvereniteta i integriteta Hrvatske, s tek navršenih 18 godina starosti.
Pokopan je, uz vjerske obrede i vojne počasti, 15. lipnja 1992., na Retfalačkom groblju (Osijek).
Za vrijeme srbo-četničke agresije na našu lijepu Hrvatsku koju su mislili osvojiti, odnosno pregaziti, da bi je imali u kandžama Srbije i S. Miloševića, pokazalo se da im je računica bila loša strana! Jer, papar se ne drži u vreći, nego u vrećici, a ta vrećica je naš hrvatski narod, koji ne preza ni pred kime! Našim sinovima, vitezovima, koji su živote dali za našu Lijepu, što im reći, nego: Hvala! Laka im hrvatska gruda!
otac Nedjeljko
Vitez je Tomislav posmrtno promaknut u čin stožernog narednika HV, te je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozla­ćenim pleterom i Spomenicom Domovinskog rata.

 

DENIS LOZIĆ, hrvatski branitelj - vojnik HV

...Vjera i privrženost Crkvi i Domovini resile su njegov mladi život. Bio je uvijek na vjeronaučnim satovima, uvijek nedjeljom na svetoj misi, uvijek tih, miran, kao stvoren za ono što piše sv. Pismo: "Ugađao je Bogu, i On ga je zavolio i, budući da je živio medu griješnicima, On ga je pozvao k sebi. Uzdignut je da eventualno zloća ne bi izopačila njegov razbor ili da mu himba ne zavede dušu!" Ove riječi iz sv. Pisma neka budu utjeha svima nama, a posebno ucviljenoj majci Ivi, braći, mnogobrojnoj rodbini i svima nama koji za njim tugujemo!...
don Ivan Bilić,
župnik u Aržanu
Denis je Lozić rođen 15. studenoga 1972. u Splitu, od oca Josipa - Joze (iz Aržana) i majke Ive, rođene Lozić. Imao je dva brata: Ivana (1967.) i Marka (1970.). Osnovnu školu završio je u Aržanu, a srednju (strojarsku) u Makarskoj. Nije bio oženjen.
U obrambeni, Domovinski rat uključio se u rujnu 1993., a bio je pripadnikom 115. brigade HV. Život je izgubio nesretnim slučajem, u prometnoj nesreći, na povratku kući s Južnog bojišta, 10. listopada 1993. godine, u svojoj 21. godini života.
Pokopan je, uz vojne počasti, 12. listopada 1993., na mjesnom groblju u Aržanu, a svetu misu i pogrebne obrede predvodio je župnik, don Ivan Bilić. Od pokojnog Denisa oprostili su se, uz župnika, predstavnik aržanske mladeži, Željko Radoš i predstavnik 115. brigade HV, Jure Lozo.
...Uvjereni smo da je branio Domovinu iz ljubavi prema njoj, a ne zbog mržnje prema neprijateljima...
don Ivan Bilić, Župnik u Aržanu

Nestali

GORAN LEDIĆ, hrvatski branitelj - časnički namjesnik HV

Goran je Leđić rođen 28. rujna 1964. u Vukovaru, od oca Miljenka (iz Aržana) i majke Ivanke, rođene Dorong. Otac mu je"bio obućar, a majka radnica. Goran je bio jedinac u roditelja.
Osnovnu i srednju (poljoprivrednu) školu završio je u Vukovaru, a fakultet (poljoprivredni) u Osijeku. Nije bio oženjen.
Za vrijeme Domovinskog, obrambenog rata, radio je, kao dipl. inž. agronomije, do konca kolovoza
1991. na Ovčari, a potom je pripadnik 204. (vukovarske) brigade.
Izveden je, 18. studenoga 1991., iz "Veleprometa" i - u svojoj 28. godini života - nestao.
Goran je Ledić promaknut u čin časničkog namjesnika HV i odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom.




 STAVLJAM RUKU NA HRVATSKU
Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se
da neću nikada uzalud napisati njeno ime.
Ako vidite da sam se iznevjerio
Hrvatskoj i njenom narod
odsijecite mi ruku.
Stavljam ruku na Hrvatsku:
ona gori.
Stavljam ruku na Hrvatsku:
ona drhti.
Hrvatska drhti od groznice i nade.

Ante Bruno Bušić

Nove stranice ZD Aržana

Prestavljamo Vam nove, sadržajnije web stranice Zavičajnog društva Aržana.

Cilj ovih web stranica je predstavljanje ...